Foto: Osvajanje Mt. Everesta
Tajnik Hrvatskog planinarskog saveza i vođa ženske ekspedicije na Mt. Everest 2009. Darko Berljak i prva Hrvatica koja se popela na Mt. Everest Iris Bostjančić govorili su studentima 2. godine VNŠ-a o ekspediciji i knjizi Više od Everesta čiji je autor Darko Berljak.
Ekspedicija je uspon na Mount Everest započela u travnju 2009. godine, a uz pomoć sponzora uspjeli su nabaviti dozvolu za uspon koja stoji čak 110.000 dolara.
“Do baznog logora hodali smo sedam dana uz pomoć Šerpi, nosača bez čije bi se pomoći bilo teško uspeti na najviši vrh Himalaje”, rekao je Berljak.
Bazni logor bio je postavljen na visini od 5380 metara, a najviši vrh Sagarmatha, što na nepalskom znači vrh neba, nalazi se na visini od čak 8850 metara.
“Zbog nižeg tlaka dnevno je potrebno piti i do pet litara tekućine jer na takvim visinama tijelo troši do 8000 kilokalorija. Komunicirali smo putem satelitskog telefona, a s nama je uz pet pomoćnika Šerpi bila i liječnica”, kazao je Berljak.
This slideshow requires JavaScript.
“Aklimatizacija traje mjesec dana. Fiksirana užeta postavljena su cijelim putem, a treći logor, koji je bio ukopan u snijeg, bio je najneudobniji, čak ni Šerpe tamo nikada ne prespavaju”, objasnila je Iris Bostjančić.
Nakon aklimatizacije Darko Berljak, liječnica i Šerpe donijeli su odluku o tome kojih pet djevojaka će se penjati na vrh. Petnaest su dana u bazi čekali dobro vrijeme, a Državni hidrometeorološki zavod svaki dan im je slao izvješća i vremenske prognoze.
Uspon je bio jako zahtjevan jer je u jednom komadu trebalo prijeći veliku dionicu. Zadnji logor nalazio se na 8000 metara u takozvanoj zoni smrti jer na toj visini često dolazi do plućnih edema koji uzrokuju smrt.
“Na vrhu smo bile 40-ak minuta. Kada ste gore samo razmišljate kako što prije sići jer silaženje je puno opasnije i zahtjevnije od uspona”, objasnila je Bostjančić te dodala kako su vremenski uvjeti pri silasku bili vrlo loši. Iris i Darija Bostjančić prve su Hrvatice koje su se popele na Mount Everest.
Druga skupina penjala se s 48 sati razmaka. Nakon dva dana stigla je nova senzacionalna vijest – na vrh su se popele i Ena Vrbek i Milena Šijan. “Ljubav prema alpinizmu došla je slučajno preko sestre koja je na maturalnoj zabavi dobila besplatan tečaj”, kazala je Iris i naglasila da je alpinizam puno više od sporta.
“Moraš se istovremeno baviti s puno stvari i ako dobro ne poznaješ prirodu ona te brzo kazni, to su uvjeti koje je teško opisati nekome tko nije bio tamo”, rekao je Berljak. Sve su djevojke od nepalskog Ministarstva turizma dobile certifikat da su se popele na Mount Everest.
Ovaj najsloženiji sportski pothvat organizirao je Hrvatski planinarski savez za 135. godišnjicu postojanja. Iris tvrdi da će unatoč naporima i ekstremno teškim uvjetima i dalje planinariti. Na pitanje ima li nakon osvajanja Mt. Everesta motiv da se i dalje penje, Bostjančić je rekla da je s Everesta vidjela Makalu koji je dojmljiviji od Everesta i da se nada da će to biti cilj njihove sljedeće ekspedicije.
Hrvatska ženska ekspedicija na Mt. Everest imala je i humanitarni karakter. Djevojke su na vrh donijele fotografije dviju djevojčica oboljelih od leukemije i fotografiju svog poginulog prijatelja alpinista. Nakon te geste majka jedne od djevojčica napisala je potresno pismo zahvale koje je Berljak objavio u svojoj knjizi.
Dubravka Mažar
Marija Kunder
