Studiranje u Beču

Predavaonice VNŠ-a, Nika Fleiss zamijenila je predavaonicama fakulteta Sigmund Freud Universitatu u Beču. Prvu godinu fakulteta Nika je završila na Visokoj novinarskoj školi, a onda se odlučila upustiti u proučavanje psihologije i to u Beču. VNŠ poslužio joj je kao sjajna podloga za daljnje obrazovne izazove.

Kako si odlučila studirati u Beču?

S obzirom da sam preselila u Beč,morala sam preseliti i faks, a s obzirom da tamo nisam mogla pronaći nešto slično VNŠ-u da nastavim sa započetim, odlučila sam se za psihologiju koja je oduvijek bila moja velika želja.

Koje je razlika između Sigmund Freud Universitata i VNŠ-a?

Način školovanja je uglavnom isti, ali tema je uvelike drugačija pa tako na kraju i program i pristup. Radi se o privatnom fakultetu koji je u kompleksu sa psihijatarskom bolnicom tako da se studenti već drugoj godini susreću sa pacijentima, što je vrlo zanimljivo.

Koliko ti je pomoglo školovanje na VNŠ-u i da li si putem njega saznala za Sigmund Freud Universitat?

Jako mi je pomoglo,jer sam ušla u sustav takvog školovanja, svakodnevnih predavanja, zadaća, obveza, cijelog pristupa. Za SFU sam saznala putem interneta jer sam tražila ono što me najviše zanima u Beču.

Živiš u domu ili u svom stanu?

S obzirom da je preseljenje u Beč bila odluka o mjestu stanovanja, ne živim u studentskom domu već u svom iznajmljenom stanu.

Koliko je skuplje školovanje u Beču i kako se sada odnosiš prema novcu?

Studiranje je duplo skuplje tako da već sa samim time jako pazim na potrošnju, a i Beč je kao grad jako skup i život u takvoj metropoli uopće nije jeftin.

Koliko dugo si već u Beču? Kako si se snalaziš?

Tijekom ljeta sam se preselila tako da se osjećam već kao dio grada i Bečanka, ali moram priznati da mi često srce preskoči za Hrvatskom i dragim mi ljudima ovdje.

Kakav je noćni život Beča?

Ovo je teško pitanje s obzirom da ja stvarno nikada nisam izlazila zbog sportske karijere. Razlika je možda jedino u ponudi, koliko mogu primijetiti. Ima više “business” barova i finih mjesta jer je Beč poznat kao poslovni grad, ali im isto tako ne nedostaje narodnjačkih klubova, s istočnjačkom glazbom.

Koliko ti je trebalo da upoznaš ljude i jesu li studenti u Beču pristupačniji?

To je definitivno proces koji još uvijek traje, ipak je većina studenata iz Austrije ili okolice Beča. Ima mnogo Slovenaca jer je riječ o partnerskom fakultetu sa ljubljanskim sveučilištem. Polako sve dođe na svoje mjesto, meni nije teško komunicirati ni s kim jer mi tu dosta pomaže poznavanje jezika i to da se ne gasim lako.

Što razmišljaš nakon Beča? Seliš se možda još negdje u budućnosti?

Iskreno nisam još došla tako daleko, ako odlučim ovdje doktorirati ostat ću sigurno šest godina u Beču, a to je dosta dugo razdoblje… Za život mi je draža Hrvatska, tu su moji korijeni i moje srce.

Što ti najviše nedostaje?

Naši ljudi, naš humor, miris moga Samobora, stari običaji. Ipak me ove ulice poznaju…